Skip to main content

Posts

Vreme je...

Vreme je za selidbu na  https://loodakuca.wixsite.com/u-preriji Znam, znam, posle sto godina, evo me opet i to kao po običaju, s neba pa u rebra. Nakon tri godine hibernacije ovoga blogića, došla sam na revolucionarnu ideju seldibe na website. Kao to će mi nekako pomoći da redovnije pišem... Možda i hoće, jer za početak, mnogo je lakše uredjivati stranice i postove kroz njihov editor. Takodje, brojnije su funkcije i aplikacije koje se mogu dodavati. S druge strane sve to opet zahteva sate sedenja ispred ekrana i „provaljivanje“ kako šta treba da se podesi... U svakom slučaju, bar (opet) imam dobru volju, a dokle li ću to ćemo da vidimo... Ovaj blog ostaće ovakav kakav jeste, a novi sadržaji naći će se na već gore pomenutom linku  https://loodakuca.wixsite.com/u-preriji .  Trenutno je website još uvek u izradi, pa se unapred izvinjavam za nered u kući.  J
Recent posts

Leti vreme...

Prođoše ovi praznici, a čini mi se da se nisam ni okrenula. Sve sto sam se potajno nadala da ću stići da uradim u pauzi oko kanadskog Božića, naravno da nisam stigla. Ne znam hoću li ikad naučiti, svaki put se zeznem na istu foru, krajnje je vreme da zapamtim da su praznici tu za praznovanje :)).  Severno-američki običaj za kraj godine je da se u novu kroči sa listom novogodišnjih odluka (New Year’s resolutions). Na mojoj listi (ambiciozno) nalazi se samo jedna stavka – better time management (htedoh da prevedem, al se zaglavih  na boljoj organizaciji vremena , a to mi baš nikako ne zvuči), a sve u nadi da ću, uspešno, nadoknaditi ono što propustih da pozavršavam, uključujući i češće svraćanje na ovaj blog. Srećna vam i berićetna nova 2015-ta! A sad odoh da napravim teglicu: “Poslednje 3 godine, 1.januara uz prvu kafu ispraznim svoju šarenu teglicu koju sam punila tokom prethodne godine i čitam šta mi se sve to lepo desilo”   Ideja preuzeta od

To je samo jedna buva, iliti lako do Kanade, ali peške :))

Kanađani, i uopšte, Severno-amerikanci su majstori kad od buve treba napraviti slona, nevezano za to da li je buva političkog, svakodnevenog, poslovnog ili kakvog drugog porekla. Poslednjih godina “spinuje” se sve i svašta putem socijalnih i nesocijalnih medija, a konzumenti gutaju naslove ne ostavljajući sebi vremena da uključe mozak i zaista se pozabave pričom koja se u stvari krije iza senzacionalističke najave.

Suburbia

Sedim tako na suncu i uživam. Petak popodne. Oktobar. Pejzaž obojen najlepšim toplim bojama kako to samo jesen u Kalgariju zna da uradi. Mir i tišina u predgrađu. Tu i tamo je naruše povici Džej-Džeja i Džuniora dok se igraju sa Makijem u parkiću ispred kuće.

'Ladno, al' standard

Za nepunih 24 sata iz full kolora prešli smo u crno-belu sliku. Sa fenomenalnih sunčanih 25 u plusu u nedelju, preko noći se temperatura spustila na suludu nulu, a gdja Priroda je ponedeljak popodne začinila snegom. Courtesy of Global Calgary and Vernon Durkee Uzela sam ključeve od kola, uključila grejanje volana i sedišta, odvezla se do Southcentra-a i kupila nove zimske čizme da razbijem maler. Mene sneg početkom septembra ne može da izbaci iz koloseka. :))

Bez točkova...

...Ko bez nogu... Sedam jutros u kola da ih (sa zakašnjenjem od jedno ’iljadu i kusur i možda još malkice) odvezem na redovni servis i sve mi nešto teško oko srca. Kako ću bez auta u narednih sat i nešto? Prosto neverovatno, pogotovo za nekog ko se u svojoj istorijskoj prošlosti može pohvaliti izdržljivim parom nogu koje su, što pešice, što biciklom, premerile Novi Sad uzduž i popreko nebrojeno puta. Prosto neverovatno, ali istinito.

Sedam dana u toplom pesku

Kanađani se često daju čuti kako pričaju o godišnjem odmoru provedenom u nekom egzotičnom kraju: Dominikanska Republika, Kuba, Bahami, Havaji... Iako na prvi pogled priče ove vrste podsećaju na životni stil gospođe Aleksis i njenih drugara iz Dinastije , cela priča oko tropskih letovanja u biti i nije tako glamurozna i nedostižna. I nismo mi, Kanađani, milioneri što beru dolare s drveta iza kuće, pa ih troše na egzotične destinacije sa kojih posle kače slike po Fejsbuku na zavist drugima. Mi  smo, samo, siroti okovani ledom većim delom godine i gladni sunca i proleća, pa je boravak u toplom pesku bar jednom godišnje u stvari preka potreba, a ne raskalašnost.